Posljednja čarolija velikog maga

Nepunih tjedan dana prije premijere nove produkcije Verdijeve Traviate, kojom je 21. lipnja počeo 97. operni festival u veronskoj Areni, tijekom posljednjih kostimskih pokusa, umro je redatelj i scenograf te predstave, 96-godišnji Franco Zeffirelli. Veliki mag filmske i operne režije napustio je scenu, ostavivši kao svojevrsni testament poimanja i promišljanja opere, na najvećoj opernoj pozornici na svijetu, s ansamblom od oko 250 izvođača i ergelom konja, novu produkciju Verdijeva remek-djela koja oduzima dah. Raskošne pariške palače i krinoline ispunile su prostor Arene u scenografiji na dva kata. Zeffirelli vrhunskom akribijom osmišljava operni spektakl kao cjelinu, dok, slijedeći autorove didaskalije, u detalje ponire u svakom liku i dramskoj situaciji. Repertoar veronskoga festivala obogatio je i osigurao mu posjećenost prethodnim produkcijama Carmen, Turandot, Madame Butterfly, Trubadura, Aide i Don Giovannija. Tko može bolje od njega poznavati Traviatu? Tko može bolje protumačiti i postaviti to djelo što ga radi punih šest desetljeća, još od produkcije u Dallasu 1958. s Marijom Callas do antologijske filmske ekranizacije iz 1983. s Teresom Stratas? I tko onda može reći da je klasična operna režija poput njegove prevladana? Kada zajedno s glazbom dira u srce.

Kormilo festivala preuzela je, kao intendantica i umjetnička ravnateljica, poznata talijanska sopranistica Cecilija Gasdia te mu je, nakon nekoliko kriznih godina, kada se već pomišljalo i na privatizaciju te najveće talijanske kulturne manifestacije, vratila uspješnost. Uspjeh osiguravaju isključivo tradicionalni raskošni operni spektakli, koje svakoga ljeta vidi oko pola milijuna gledatelja, i vrhunska pjevačka imena, od veterana Lea Nuccija i Placida Dominga, do zvijezda današnjice i onih koji tek dolaze. Proslavio je pedesetu obljetnicu nastupanja na festivalu s ulomcima iz triju Verdijevih opera baritonskih naslovnih uloga: Nabucco, Macbeth i Simon Boccanegra. U tim je ulomcima, u ulogama Zaccarije i Fiesca, sudjelovao naš bas Marko Mimica.

Zeffirellijev testament
poimanja i promišljanja opere,
na najvećoj opernoj pozornici
na svijetu, s ansamblom od
oko 250 izvođača i ergelom konja, nova je  produkcija
Verdijeve Traviate

I inače su hrvatski umjetnici redovito sudjelovali. Bili su to dirigenti Lovro pl. Matačić i Vjekoslav Šutej, pjevači Biserka Cvejić, Ljiljana Molnar-Talajić, Boris Martinović i Giorgio Surian te baletne umjetnice Vjera Marković i Sonja Kastl. Niz, od 2011, nastavlja sopranistica Lana Kos, koja je ove godine tri puta pjevala Violettu u Traviati i dva puta Micaelu u Carmen.

Na premijeri Traviate nastupili su sopranistica Aleksandra Kurzak, tenor Pavel Petrov i bariton Leo Nucci, dirigirao je Daniel Oren. Na izvedbi 19. srpnja, kojom je, sagorijevajući nad svakim taktom, ravnao mladi, vulkanski temperamentan Andrea Battistoni, Violettu je tumačila sa svojedobna zagrebačkog gostovanja znana nam Irina Lungu. Odlična je to pjevačica zavidnih glasovnih mogućnosti i dojmljive scenske interpretacije. Mladi Pavel Petrov bio joj je dostojan partner u ulozi Alfreda.

Itekako obećavajuće mlade snage predstavljaju, primjerice, bariton Simone Piazzola kao Germont u Traviati i tenor Murat Karahan kao Manrico, na izvedbi Trubadura 20. srpnja, a pjevao je i Radamesa u Aidi te Don Joséa. Ne sjećam se ni jednoga drugog tenora, uključujući snimke, koji Manrica može pjevati s tolikom lakoćom. I trenutačno vodeća talijanska sopranistica Anna Pirozzi (pjevala je Leonoru u Trubaduru i Aidu) pokazuje kako je verdijevska fraza vječni izazov i cilj kojemu teže svi naraštaji pjevača te kako ovladavanje njome vodi do opernih Olimpa u Veroni, Scali, Metu.

Do 7. rujna izvedeno je jedanaest predstava Traviate, šesnaest Aide, pet Trubadura i Tosce te deset Carmen u prošlogodišnjoj novoj produkciji Huga De Ane. Bez obzira što je argentinski redatelj, ujedno scenograf i kostimograf, pomaknuo Carmen u godine španjolskoga građanskog rata 1930-ih, struktura kultne problematike Carmenina života u kaosu i Don Joséova života predodređena ustaljenim društvenim odnosima ostala je čvrsta. U konvencionalnosti tumačenja izvrsna i naglašene ljepote glasa Géraldine Chauvet došla je na scenu, za Habaneru, na haubi vojnog kamiona, a Micaela se velikom pozornicom, dimenzija 47 puta 28 metara, vozila na biciklu. Na izvedbi 18. srpnja, pod ravnanjem Daniela Orena, naša Lana Kos doživjela je ovacije s ulogom koja joj pristaje kao salivena. Njezin taman, topao glas, beskrajno lake visine, i nježna piana već sami po sebi idealno karakteriziraju umilni lik seoske djevojke.

Da je festival spreman za sva moguća iznenađenja, pokazuje primjer spomenute izvedbe Carmen. Prvi je čin počeo tenor Martin Muehle. Poslije stanke, zbog njegove iznenadne indisponiranosti (koja se nije zapažala), ulogu Don Joséa nastavio je Mikheil Sheshaberidze, kratko vrijeme nedavni solist Splitske opere. On je bio u podjeli uloga samo za Radamesa, no očito je njegov ugovor sadržavao i klauzulu za pričuvu (stand by) za ulogu Don Joséa, a možda i druge uloge.

Veliko iznenađenje programa bio je dvaput izveden baletni program Roberto Bolle i prijatelji s potpuno ispunjenom Arenom i beskrajno oduševljenom publikom. Eto što znači biti baletna zvijezda u Italiji, poput svojedobno Carle Fracci. Aida je proslavila 700. izvedbu, a Daniel Oren, dirigentska duša festivala, svoj 500. nastup. U Trubaduru su nastupali i Anna Netrebko i Yusif Eyvazov te Dolora Zajick. Aidu i Toscu pjevala je Hui He; Amneris i Azucenu Violeta Urmana, ponovo u mezzosopranskom fahu. Trubadur, premijerno postavljen još 2001, posebno me oduševio očuvanošću inscenacije, temperamentom koreografije baletne glazbe El Camborija te svježinom i žarom glazbene interpretacije, u rukama dirigenta Piera Giorgia Morandija. Scenografije predstava, koje se svakodnevno izmjenjuju, smještene su na trgu (Piazza Bra) i prostoru oko Arene kao svojevrsna turistička atrakcija. Svaki prolaznik može izbliza vidjeti minucioznost kojom su kulise izrađene i oslikane, primjerice egipatska ornamentika na kulisama za Aidu.

Franco Zeffirelli odavno se pobunio i protestirao protiv osuvremenjivanja opernih inscenacija i intelektualističkog mudrovanja redatelja sa sjevera Europe, što je nazivao barbarstvom i kriminalnim manipulacijama kojima se valja oduprijeti. Desetak i više tisuća gledatelja iz cijeloga svijeta koji više od dva mjeseca svake večeri pohode Arenu daje mu za pravo. A veronske ljetne predstave nastavljaju se i sljedeće godine, 13. lipnja–5. rujna 2020. Na programu su nove produkcije jednočinki Cavalleria rusticana i Pagliacci, Zeffirellijeve produkcije Traviate, Aide i Turandot, te Nabucco, nekoliko koncerata i ponovo Roberto Bolle i prijatelji.